Krunologija

14.11.2013., četvrtak

Sve je super, sve je za pet!

I to doslovno!

Jer četvrti razred završio si opet sa peticom, ovog puta čistom ko suza - bez četvorke! Ne mogu izraziti koliko sam ponosan na tebe. Ali ne samo zbog škole, već i zbog toga kako si dobar i pristojan dječak. Osim toga, odličan si brat, stvarno voliš braću i jedva čekaš da ih vidiš i poigraš se s njima. Oni to osjete i rado se igraju s tobom, pogotovo Fran. Uživam gledajući kako te jaše, a vidim da i ti imaš puno strpljenja i ljubavi za njega. Luka je još mali, sad ima 9 mjeseci, ali jako ga voliš držati i maziti.
Peti razred je počeo super, ocjene su super, izgleda da si se dobro snašao. Jako te zainteresirala robotika, puno o tome pričaš.
Vidimo se svaki vikend, ali preko tjedna više ne... previše imaš obaveza... ali nadoknadimo mi to vikendom. Ostalo je više manje sve u redu, jedino si me jako preplašio kad si nedavno pao i rasjekao usnu i razbio glavu. Kad sam te vidio onako razbijenog i natečenog, srce mi se stislo... Ali sve je prošlo o.k. ostao je mali ožiljak za uspomenu.
Evo još par fotki...


- 18:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.09.2012., nedjelja

Počela je nova školska godina 2012/2013

Sine,

Svaka čast!!! Treći razred završio si ponovo s odličnim uspjehom, bila je samo jedna četvorka na kraju. Jako sam ponosan na tebe.
Ovo ljeto smo se dosta družili, ali opet ni blizu koliko sam ja želio. Bili smo opet malo na Malom Lošinju, bilo je kratko ali zabavno.
U Tuheljskim toplicama bili smo samo na jedan dan, ali smo se sjajno zabavili. Dosta si bio i kod bake i dide, išli ste na kupanje i mislim da ti je bilo lijepo. Sve u svemu, imao si dosta lijepo ljeto.
Doznali smo i da ćeš dobiti još jednog brata. Zvati će se Luka, i nadam se da ćeš ga voljeti i paziti kao i Frana. Srce mi je veliko kao kuća kad vidim kako ga voliš i maziš.
Počela je nova školska godina. Želim ti puno uspjeha i znanja i da budem opet ponosan na tebe!

Voli te tajo!





- 21:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.07.2012., četvrtak

Prva pričest

27. svibnja 2012. obavio si prvu pričest. Misa je održana u Župi presv. srca Isusova na Zametu. Bilo je jako puno ljudi, niti pola ih nije stalo u crkvu. Došli su ti, osim mame i tate, i bake i djed, Tihi, Romano, Tina i Fran, Vili, Rina i Korina, Miro i Anica. Poslije mise smo se osvježili u kafiću, a zatim smo ručali na Kastvu u restoranu "Vidikovac". Bilo je ugodno, lijepo smo proslavili tvoju prvu pričest.

Ostalo je sve O.K., u školi je sve u redu, viđamo se, mada ni blizu onoliko koliko bih želio. Valjda ćemo ovo ljeto malo više biti skupa...
- 15:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.03.2012., srijeda

Dobio si brata!!!

Fran se rodio 1. ožujka 2012. Imao je 4030 grama i dugačak je 53 cm. Pravi komad bebe. Kad se sjetim da si ti imao svega dvije kile kad si se rodio... sjećam se da sam prvo pomislio " Bože, izgleda kao hrenovka...". Jako si bio uzbuđen i želio si samnom u rodilište vidjeti "buraza", ali pravila su stroga, samo tata smije k bebi. No zato si odmah prvi dan kad smo došli doma u Lukeže pojurio s bakom i dedom da vidiš tog malca. Tada je i slikana ova slika.
Čini mi se da si ga odmah zavolio, a i svaki dan me zoveš i pitaš za njega. Mislim da se ne osjećaš ugroženo, a i ti češ uvijek biti u maloj prednosti, jer kako smo ono jednom rekli, iako vas obojicu obožavam, tebe volim devet godina duže!

Osim ovih novosti, ništa osobito nemam za dodati. U školi je sve o.k., redovito se viđamo, mada je sad od kad je bebač u kući to sve skupa malo teže organizirati, ali nekako se snalazimo.

Zato dragi sine, voli te tvoj tajo!


- 18:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.11.2011., srijeda

Dobar si, nema šta...

Stvarno bi lagao kad bi rekao da imam šta za zamjeriti. Treći razred krenuo super, sve same petice. Bio sam ti na informacijama prvi put i učiteljica te stvarno nahvalila, bio sam jako ponosan i sretan.
Jedino sam tužan i nezadovoljan što smo sada u suprotnim smjenama, pa se jako teško organiziramo i viđamo, stvarno mi to teško pada.Ipak, zahvaljujući modernim komunikacijama, svakodnevno se čujemo, pa mi je onda bar malo lakše. Počeo si trenirati karate, čini mi se da ti se to jako sviđa. I dalje si u izviđačima, i tu puno naučiš.
Tina je bila na pregledu i sigurno češ dobiti brata. Jako si sretan zbog toga!

Pozdrav, dragi sine i voli te tvoj tajo!
- 11:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.08.2011., petak

Šest godina? Zar je zbilja prošlo šest godina?

To je bila prva misao kad sam kopajući po popisu pasvorda naišao na "Krunologiju" i otvorio je. Žao mi je što sam ju zapustio i zaboravio. Zapravo, nisam baš zaboravio, ali znaš i sam kako sam zaboravan, pa kad se i sjetim, onda nisam u prilici da nešto učinim, a kad sam u prilici onda se ne sjetim... Eto sad sam odlučio da ću nastaviti ovu Krunologiju. Ali prije toga malo podsjećanje na prošlih šest i kusur godina:
Mama i ja smo se rastali 2005. godine, na sreću bez većih trauma i sukoba. Mislim da imamo zdrav odnos i nadam se da ti ne trpiš previše zbog svega toga.
Ja sam se ponovo oženio 2009. i sretan sam jer ste ti i Tina izgradili odličan odnos. Mi čekamo bebu, a ti navijaš za bracu, ali znam da ćeš voljeti i seku.
Za koji dan useliti ćemo u našu kuću u Lukežima. Obožavaš tamo dolaziti jer si ondje "potpuno slobodan i daleko od asfalta i gradske buke." (to su tvoje riječi, onaj put kad smo skupa sjedili na staroj jabuci iznad kuće).

Za koji dan krećeš u treći razred. Bistar si ali pomalo lijen. Ne voliš čitati (disleksija te muči), a i matematika ti nije baš omiljena. Međutim priroda i engleski ti leže. Nažalost genetika te sprečava da briljiraš u glazbenom i likovnom, ali nema veze, to je ionako manje bitno. Bitno je da imaš dobro i pošteno srce.


- 16:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.03.2005., srijeda

Pričalica

Postao si prava mala pričalica... jest da u večini riječi izgovaraš samo prva dva slova, ali te to ne sprečava da neprestano nešto melješ, makar sam sebi u bradu. Mama i ja veselimo se svakoj novoj riječi. Prije par dana bio si na sistematskom pregledu. Dobrog si zdravlja (kuc, kuc, kuc u drvo...) ali malo nas zabrinjava tvoj nizak rast. Niži si od doljnje granice za svoj uzrast. Stoga ovih dana idemo na pregled kod specijaliste.
I dalje klopaš odlično, i sve samostalnije. Nisi osobito izbirljiv, ali kiselo ne podnosiš. Bocu s čokolinom (ponekad i bocu i pol) popiješ svako veče u krevetu, i onda te uz obaveznu priču za laku noć uspavljujemo. Omiljena priča ti je (zapravo jedina koju želiš slušati) o vuku i sedam kozlića no nikada ne dočekaš kraj. Možda je zato uporno i želiš slušatii svako veče, jer nikada ne saznaš što se desi na kraju?! Sad konačno spavaš cijele noći i budiš se oko sedam, taman za odlazak u jaslice.
U novom stanu si se sjajno snašao, već imaš svoja omiljena mjesta za igru. Čak se možeš popeti i na četvrti kat uz držanje za rukicu. Uživaš u kupanju u novoj velikoj kadi. Eto toliko za ovaj put, vole te mama i tata!

- 19:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.01.2005., utorak

Ludnica

Lupežu moj mali! Dugo nisam stigao ništa napisati jer naš život posljednjih nekoliko tjedana je prava ludnica. Naime, kupili smo novi stan! Iz našeg malog potkrovlja u kojem si se rodio i proživio svoje prve dvije godine selimo se u lijepi veliki trosobni stan s dnevnim boravkom. Dobio si svoju sobu! Upravo danas, kad budem išao sa posla idem kupiti boju za zidove tvoje sobe. Već i znam kako cemo ti je urediti: nebesko plavi zidovi i bijeli oblačići po njima. Možda negdje stavimo i sunce kako viri iza oblaka. Namještaj još nećemo kupovati, ali i za njega vec mama i ja imamo ideje.
Već par tjedana intenzivno radimo na uređenju našeg novog "obiteljskog gnijezda". Pituramo, mijenjamo pločice, obilazimo stolare i salone namještaja u potrazi za kakvim lijepim komadom namještaja. No najteže mi pada što se jako malo stignemo viđati i igrati s tobom. Ujutro si u jaslicama, popodne te čuvaju bake dok mi uređujemo. Ponekad sam tako umoran da zaspim s tobom kad te navečer stavljam spavati. Onda me mama budi kad dođe sa posla i tjera me da se presvučem u pidžamu... a meni se tako neda, vani je hladno, a ja i ti stisnuti skupa pod debelim pokrivačem.
Upravo si prebolio još jedan bronhitis, nadam se da će ti selidba u novi stan goditi, da više nećeš imati problema sa zdravljem. Sve u svemu lijepo napreduješ, pričaš sve više i sve si samostalniji. No, počeo si pokazivati i one malo manje lijepe crte karaktera - mada zapravo mislim da je to samo faza - otkrio si par sredstava ucjenjivanja i kad naiđeš na neko "NE!" jako demonstriraš, plačeš, bacaš se na pod i slično. No valjda će i to proći. Za dva dana ti je drugi rođendan, a ja još ne znam što da ti kupimo... a valjda ćemo ja i mama nešto smisliti!
Puno te vole tvoji starci!

- 14:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.12.2004., srijeda

Kupanje

Ponekad se zapitam kako to da se nisi rodio s plivačim kožicama među prstićima, s obzirom koliko obožavaš kupanje, vodu i more! Od prvih dana pokazuješ da ti voda godi, ponekad smo jedva dočekali da te idemo kupati, samo da možemo promatrati tvoje uživanje. Sada kad si skoro pa dvogodišnjak već sam navečer vučeš mamu u kupatilo da napuni kadu da bi mogao "zaplivati" sa svojim patkicama, ribicama i ostalim igračkicama. Jedini problem nastaje kad se treba tuširati, to ti se nekako baš i ne sviđa, pa tu bude malo vike!
Poseban slučaj je more! Kada bi shvatio da su počele pripreme za odlazak na kupanje, vidno bi se uzbudio. Posebno kad bi vidio svoj čamčić na napuhavanje! Obožavaš kad te posjednemo u njega i onda se mama i ja dodajemo tobom u plićaku...
Pošto baka i djed imaju u kampu Medveja stacioniranu kučicu, ovo ljeto smo u više navrata išli na par dana. Tamo ujutro napunimo veliki čamac na napuhavanje toplom slatkom vodom i onda počinje zabava. Skakanju, špricanju, lijevanju i prolijevanju nema kraja... da je po tvom, nebi izlazio cijeli dan! Tako je obično do ručka, a onda ide spavanac. U kasno popodne, kada sunce malo oslabi, idemo na plažu. Čim spaziš more počne cika i vriska... iako nas na plaži obično čeka bazenčić na napuhavanje s ugrijanom morskom vodom ti ipak najviše uživaš u svježini medvejskog mora. Nevjerojatno kako ti ne smeta ta hladnoća, par puta si plakao jer te vadimo iz mora dok su ti zubi cvokotali od hladnoće... Na plaži si obično glavni zabavljač jer se ne sramiš i ne bojiš stranih ljudi, pa im prilaziš i zafrkavaš, uzimaš i razvlačiš stvari, pa moramo trčati za tobom da ne napraviš kakvu štetu.
Međutim, ovo ljeto nisi se nauživao mora... taman kad sam dobio godišnji i kad smo otišli u Medveju, nakon dva dana osuo si se prištićima s mjehurićima. Dijagnoza tete doktorice bila je porazna - ospice! Nema više mora i kupanja ove godine... kako za tebe, tako ni za mene... ostatak ljeta proveli smo ja i ti u zamračenom stanu, njegujuči te. O tome drugi put!
- 17:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.10.2004., utorak

Dan kada si došao na svijet

Nedjelja kao i svaka druga. Nakon odgledanog vecernjeg programa legli smo mama i ja spavati. Spavali smo u dnevnom boravku jer je bilo strašno hladno, a prognoza je bila još lošija. Sjecam se da mi je glavom prostrujla pomisao "Samo da ne smrzne auto!". Zaspali smo stisnuti jedno uz drugo. U neko doba noci drma me mama i nešto govori, a ja razumijem samo "voda". Tek onda sam shvatio da mi govori da joj je pukao vodenjak. Sva sreca da smo bili spremni za odlazak u rodilište iako je mamin termin za porod bio tek za tri tjedna. Mama je bila (na moje čuđenje) nevjerojatno sabrana i organizirana. Spremili smo se, dobro se obukli i krenuli put rodilišta. Tada smo stanovali možda koji kilometar-dva od rodilišta, nedovoljno čak ni da se motor našeg starog auta ugrije. U rodilište smo stigli oko jedan i pol iza noći. Mamu su primili, pregledali i zaključili da ćeš uskoro doći na svijet. Meni nisu dozvolili da ostanem, morao sam doma. Silno uzbuđen i napet, ležao sam u krevetu s telefonom u ruci. Mislim da sam do zore zvao rodilište barem pet-šest puta, svaki put odgovor je bio "bez promjene". Na rubu živaca, nazvao sam kumu Rafaelu, koja je medicinska sestra u Riječkoj bolnici i zamolio je da kod kolegica u rodilištu provjeri jeli sve u redu, jer uhvatio me strah da se nešto zakompliciralo. Kad me nakon nekoliko minuta nazvala i započela razgovor sa "Čestitam!", znao sam da je sve gotovo. Znao sam da si muško, to nam je rekla mamina doktorica još mjesecima prije poroda. "2240 grama i 46 cm, živ i zdrav!" iduće je što sam saznao o tebi... tako si malecki, mali moj Palčić.
Nazvao sam nove bake i djeda i javio im prekrasnu vijest. Nabrzinu sam se obukao, sjeo u auto i odjurio prvo na posao jer čekalo me nešto vrlo važno (već sam zaboravio šta) a i htio sam se pohvaliti, želio sam da cijeli svijet sazna da sam postao tata. Slao sam poruke, zivkao prijatelje, budio ih i dosađivao. U jednom trenutku, slušajući radio, saznao sam da je protekla noć bila najhladnija u godini, bilo je -8 stupnjeva celzija ujutro, za Rijeku vrlo niska temperatura. Konačno sam došao u rodilište gdje su me jedva pustili da vidim mamu, koja je bila vidljivo umorna ali je sjajila od sreće. Pošto si se ranije rodio nisi bio s mamom nego na intenzivnoj njezi ali nam je jedna dobra sestra dopustila da te vidimo na kratko. Jedan pogled na tvoje malo lice bio je dovoljan da se mi potekne suza, ali ovaj put radosnica (naplakao sam se gorkih suza dok je mama bila trudna, jer je mama imala puno problema u trudnoći). Mama se nije puno mučila, porod je bio lagan i bez poteškoća. Kasnije sam doveo bake i djeda da te vide. Nekoliko dana si morao ostati u rodilištu a onda smo te doveli kući. Fotografija je jedna od tvojih prvih, sa stola za previjanje u rodolištu. Tutica u koju si obučen je najmanja koja se može kupiti, vidi kako ti je velika... tako si sitan bio! Nakon dolaska kući, kreće velika avantura - počinje život!
- 12:26 - Komentari (8) - Isprintaj - #

23.10.2004., subota

Spavanje

Spavanje ti od rođenja nije jača strana. Spavaš vrlo tanko, nemirno i s prekidima. Sjećam se noći koje sam proveo u poluležećem položaju, naslonjen na uzglavlje kreveta, dok si ti spavao na mojim prsima jer je to bio jedini način da zaspiš, barem na kratko. Nisam se smio mrdati, pa čak ni zakašljati a pogotovo ne zaspati jer bi te moje hrkanje odmah probudilo. Mama i ja izmjenjivali bi se svakih par sati u tom neudobnom položaju i spavali na smjene. Trajalo je to dobrih nekoliko mjeseci, jače ili slabije izraženo, ovisno o rastu zubića. Kasnije si se malo popravio, čak bi i zaspao u svom krevetiću, ali bi obavezno u neko doba noći ustao i plakao dok te nebi stavili sebi u krevet. Znam da griješimo, ali sad te više ni stavljamo u tvoj krevetić, več odmah liježeš u naš krevet. Na taj način smo bar sigurni da si pokriven i na toplom, jer kad si sam u svom krevetu otkriješ se u roku tri minute. No moram priznati da mi to na neki način i paše, jer uživam ti pomirisati kosicu, nogu ili ruku, što mi već gurneš pod nos u neko gluho doba noći. Liježeš oko osam i pol, a budiš se obavezno oko 6, nekad i malo kasnije. Taman da nas natjeraš da se obučemo i da te odnesem u jaslice. (O jaslicama ćemo drugi puta). S obzirom da kroz tjedan po danu obično spavaš u jaslicama, danas (subota) sam iskoristio priliku i slikao te u snu s tvojim zekom. Prelijep si dok spavaš!

Voli te tvoj tajo!
- 12:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.10.2004., četvrtak

Zubeki

Zadnjih nekoliko dana bio si super. Sve ljepše pričaš, dijeliš puse na sve strane. Dobio si i kompliment od potpuno nepoznate tete koja je došla gledati stan koji upravo prodajemo. U naručju je imala sramežljivu curicu koji tjedan mlađu od tebe. Spustila ju je na pod, a ti si joj prišao, uhvatio je za ručicu i doveo do svojih igračaka da se skupa igrate. Teta je rekla kako si "odlično socijaliziran". Bio sam strašno ponosan na tebe!
No danas si bio jako nervozan, a mamino stručno oko otkrilo je da su ti desni jako crvene i otečene i da su novi zubeki na putu.
Slikica je jedan od zadnjih pregleda ultrazvukom koje je mama obavila prije tvog rođenja. To je jedna od tvojih prvih slika. Imamo ih nekoliko i pomno ih čuvamo. Uvijek ću pamtiti s koliko sam iščekivanja dočekivao mamu kad se vraćala sa pregleda, samo da bih vidio tvoju novu slikicu. Trudio sam se zamisliti kako izgledaš, ali nikad se nisam usudio ni pomisliti da češ biti tako lijep. Nevjerojatno sam ponosan kad te negdje odvedem, a svi komentiraju kako izgledaš kao "beba iz reklame". Nadam se da se nečeš puno promijeniti. Ali ako več moraš, nedaj bože da se ugledaš na mene... jer znaš i sam da tata i nije neki maneken...
- 21:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.10.2004., ponedjeljak

Pametni pišu, budale pamte...

... pa tako i ja, dragi sine!

Nečeš vjerovati, (zapravo hočeš jer me vjerojatno već dobro znaš...) ali nakon što sam započeo ovaj blog automatski sam zaboravio ne samo pasword, nego i korisničko ime! A nije ni čudo... kad zbrojim sva korisnička imena koja moram znati, što osobna, što poslovna, dosežem brojku od kojih 30. Nije ni čudo da sam ih počeo zaboravljati.

Moram te pohvaliti!! Ovih dana počeo si lijepo i razgovjetno izgovarati "mama", "tata", "dedo" a još par riječi je na dobrom putu. No, "ba!" je i dalje najvažnija imenica (zato ti ne priznajem "baba!" za baku), a "A!" je najvažniji glagol... "Vau, vau" je zasad sve živo što nije čovjek, a ljudi su i dalje "ba". Međutim bez problema razaznaješ pasa, konja, kravu, macu, avijacija je malo zbrčkana (koka, guska, patka i ostalo). Čini mi se da kužiš i reagiraš na sve Fiate Tipo, u kakvom se i vozimo, a otkad si prije par dana vidio dedu kako vozi autobus, okrečeš se za svim autobusima "Autotroleja" i hvataš se za bradu (deda u ovom razodblju života nosi bradu, koju mu obožavaš čupati).

Imaš i novu foru! Naučio si "ružno gledati". To je jedna nevjerojatno smješna i simpatična poza "pogleda ispod oka" koju prakticiraš spontano i nenadano, a ponekad i na nagovor. Nikako ne uspijevam uloviti taj trenutak fotićem, ali daću si još truda, možda uspijem.

Konačno spavaš cijelu noć! Doduše s nama u krevetu, ali barem se naspavamo mama i ja (nakon 20 mjeseci, to se čini kao dar s neba). Jedino mi se ne sviđa kad se ujutro probudiš i zabiješ mi prstiće u nos i uši...

Skupljam slike iz preddigitalnog doba (prije nego smo kupili digitalni fotić) pa ću uskoro staviti i njih.

VOLI TE TVOJ TATA!

P.S. Slika nije aktualna, na njoj imaš manje od godinu dana... ali tako si super ispao da sam je morao staviti.
- 19:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.09.2004., četvrtak

Umjesto naslova - isprika!

kasnim... trebao sam ovaj blog pokrenuti još prije kojih dvadeset i jedan mjesec. Možda i ranije. Možda onog dana kad smo saznali da si na putu. To sad više nije važno. Nadoknadiću ja to. Sva sjećanja još su vrlo živa.

Želim ti ostaviti jedan dokument tvog postanka, bez vremenskog odmaka, bez gubitka detalja koje vrijeme neminovno briše i zamućuje. Bilježiću, od sad nadalje, sve što ti se dešava a iole je vrijedno spomena. Propustio sam puno "prvih" stvari (prvo kupanje, prvi zubić, prvi korak, prvu riječ, prvo šišanje) ali biće ih još dosta. Ono što sam propustio pokušaću rekonstruirati u idućih par postova.


- 15:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2013  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi